Da se kroz vjekove s pravom pjevalo „Jelovice ti jedina / najljepša si od planina“ potvrdili su brojni ljubitelji prirode koji su i ove godine na praznik Ilindan boravili na ovoj predivnoj planini udaljenoj od Berana na oko dvadesetak kilometara. Oni su ponovo potvrdili istinitost zapisa koji govore da su vasojevićke planine, ispresijecane bistrim vodotocima, bogom dane za uživanje i da pred njihovom ljepotom zastaje dah svakom ko nogom zakorači na prostranstva koja se nižu oko Bjelasice i Komova. Doduše, na Jelovici, za razliku od nekih minulih vremena, i ovog Ilindana najmanje je bilo stočara. Njih su zamijeniili vikendaši, kao i mnoštvo izletnika koji su se, uglavnom, stacionirali oko bistre planinske rječice, kako bi, uz roštilj, pivo i hladne napitke, bar na kratko, pobjegli od ustaljene svakodnevice. Bilo ih je, ne samo iz Berana i okolnih mjesta, nego i iz drugih crnogorskih gradova, ali i iz inostranstva. Uz koju čašicu više i bogato posluženje, pričalo se o svemu, ali najviše o vremenima kad se Ilindan na Jelovici slavio na potpuno drugačiji način.
- Radujem se kad vidim koliko je danas naroda i auta na Jelovici. To je potvrda da se radi o privlačnoj destinaciji koja mami zaljubljenike prirodnih ljepota. Međutim, malo se i rastužim kad se sjetim nekadašnjih ilindanskih sabora na Jelovici i vremena kad su svi katuni bili puni stočara iz različitih beranskih i andrijevičkih sela. Sve se tada orilo od momačke i djevojačke pjesme i veselih kola. Hrana se nije, kao danas, kupovala u prodavnicama, nego se sve moglo naći ovdje kod vrijednih domaćina, od mesa do sira i ostalih mliječnih i drugih proizvoda. Sad više nema tako jakih gazdinstava kao nekada. Ljudi su, u potrazi za boljim životom, napustili sela, jer država nije uradila ništa da da istinski podsticaj razvoju stočarstva, a samim tim i rurarnog područja. Zato se ne treba čuditi što su danas izletnici i roštiljdžije, umjesto stočara i čobana, zauzele Jelovicu – naglašava Milo Bojović.
Prisjeća se on kako se nekada od njegovog rodnog sela Bojovića pješice sa stokom putovalo do Jelovice više od pet sati.
- Siguran sam da je danas kroz Jelovicu prodefilovalo preko hiljadu auta, dok su ranije samo određeni pojedici mogli sebi da priušte da vozilom dođu do planine. Do katuna se putovalo pješice i na konjima. Trebalo je više od pet sati da se od Bojovića do Jelovice stigne sa buljucima stoke. To je zahtijevalo velike napore, ali ljudi nijesu imali drugog izbora, jer se živjelo od stočarstva i poljoprivrede. Živjelo se teže, ali i mnogo zdravije – navodi Bojović, uz konstataciju da su se sve nekadašnje vrijednosti preselile u prošlost.
Sličnu konstataciju izrekli su i mještani Vinicke čiji su preci od proljeća do kasne jeseni boravili na Jelovici. Svi oni žale što je došlo do odumiranja stočarske proizvodnje i narušavanja prirodnog sklada na planini. Navode da je poražavajuće to što država ne nudi nikakve sigurne garancije koje bi dale podsticaj za proizvodnju zdrave hrane.
- Nekad su se ovdje, uz narodno veselje, na ražnju okretala domaća jagnjad, a danas se može uočiti da se na roštilje stavalja samo meso iz marketa. Da bi se trenutna situacija popravila trebalo bi aktivirati prodaja mjesta, gdje bi država garantovala otkup tržnih viškova po utvrđenim i prihvatljivim cijenama. Te garancije bi unijele sigurnost kod proizvođača. Tako bi mladi ljudi krenuli da se bave poljoprivredom i stočarstvom i da tržištu nude zdravu ekološku hranu. Uz to, nedopustivo je što je dozvoljeno da se izgradnjom malih hidroelektrana poremeti rijeka koja protiče kroz Jelovicu, jer od toga poklonici turizma i lokalno stanovništvo nemaju nikakve koristi – tvrdi Slobo Zečević.
Mještani Gornjih sela koja se naslanjaju na masive Jelovice i Bjelasice ističu da se iskreno nadaju da će izgradnja puta ka Kolašinu bitnije uticati da dođe do adekvatne valorizacije planinskih potencijala i zaustavljanja izražene migracije lokalnog stanovništva.
- Danas je Jelovica puna izletnika sa svih strana. Tu dobro rade i dva velika ugostiteljska objekta. To je ohrabrujući podatak. Međutim, za neku ozbiljniju razvojnu priču su potrebne dodatne stimulativne mjere, jer pored privrednog i ekonomskog zaostajanja, migraciona kretanja i pad nataliteta poprimaju zabrinjavajući karakter u našoj opštini. Depopulacija stanovništva u srednjem slivu rijeke Bistrice prouzrokovala je smanjenje poljoprivredne proizvodnje i desetkovanje stočnog fonda, s tim što je broj onih koji se bave tradicionalnim djelatnostima sveden na minimum. No i pored toga, hoćemo da se nadamo da će izgradnja puta ka Kolašinu preko Jelovice zaustaviti ovako negativne trendove – zaključili su mještani Lubnica koji su u velikom broju i ovog Ilindana boravili na Jelovici.
D.J.


Miris planine stiže do Njujorka

Na Jelovici među brojnim zavičajcima ovog Ilindana našao se i Pero Bojović, koji decenijama živi i radi u Njujorku. Došao je, kako ističe, da se nadahne zavičajne ljepote i da toplinu Jelovice ponese sa sobom u daleki svijet.
- Moji su preci bili blisko vezani za ovu planinu, jer su tu mjesecima boravili sa stokom. Slušao sam njihove priče o Jelovici i one su ostale duboko urezane u moje pamćenje. Zato sam došao da, zajedno sa prijateljima, kumovima i rođacima, udahnem miris ove ljepote koja nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Taj miris ću ponijeti preko okeana kao nešto najsvetije u nadi da će ovi krajevi sve više prepoznavati na svjetskim turističkim kartama, jer naši ljudi nijesu svjesni kakve im je prirodne blagodeti Bog podario – naglasio je Bojović.